Senzorna integracija u radu s dojenčadi – SI Baby
Samoregulacija
Samoregulaciju i suosjećanje čovjek mora prvo naučiti. Samoregulacija je sposobnost moduliranja podražaja iz okoline i sposobnost dojenčeta da se smiri kad je razina napetosti visoka. Događa se u obilku usmjerene pozornosti, motoričkog ponašanja približavanja ili udaljavanja, samostimuliranja ili umirivanja i socijalne komunikacije.
Problemi samoregulacije
Problemi koji se mogu pojaviti i koji nam govore da nešto nije u redu i da postoji problem sa samoregulacijom su: prekomjerno plakanje, poremećaj hranjenja, poremećaj spavanja, prekomjerna vezanost/priljubljenost, ustrašenost, socijalno uzmicanje, prekomjerno suprotstavljanje/tvrdoglavost.
U dječjoj fizioterapiji nemoguće je razdvojiti motorički i senzorički razvoj. Ne možemo raditi samo na motorici, a da pritom ne djelujemo na senzorni sustav. Oni se međusobno cijelo vrijeme isprepliću i utječu jedan na drugi.
Na koji način doživljavamo svijet oko sebe, ovisi upravo o našem senzornom sustavu i načinu na koji primamo, obrađujemo i integriramo podražaje iz okoline.
Osim vidnog, auditivnog (sluh) i olfaktornog (mirisi) senzornog sustava, u razvoju djeteta važnu ulogu imaju i vestibularni sustav ( kretanje ), proprioceptivni (svijest o tijelu, položaju tijela) i taktilni (dodir) sustav.
Rana intervencija – rana dojenačka dob
Što ranije se primijete poteškoće i što ranije se započne s terapijom, rezultati su bolji, a put do uspjeha jednostavniji. Unutar prva 3 mjeseca života je zlatni period za početak vježbi, a period od 3. do 6. mjeseca života nazivamo srebrnim!
Jedan dio našeg rada je i procjena senzoričkog procesuiranja vašeg djeteta u dojenačkoj dobi.
Kamera je neizostavan alat za procjenu regulacije ponašanja djeteta i njegovog senzoričkog procesuiranja.
Snimamo standardne situacije kao što su presvlačenje, hranjenje, igra, maženje, smirivanje (tješenje).
Detaljnom analizom snimki, pronađemo dijelove koje pokažemo roditeljima i pomoću kojih objasnimo roditeljima kako prerada podražaja omogućuje njihovom djetetu da regulira svoje ponašanje, što je to što utječe na razvoj njihovog djeteta, na njihovu povezanost i komunikaciju, pažnju i fokusiranje. Objasnimo zakone učenja, važnost kontakta očima i oxytocina.
Ljude ne možemo ničemu poučiti, možemo im jedino pomoći da to otkriju u sebi.
Galileo Galilei